U studenima Arktika, zazivala sam pojačanje s neba
na inju straha zatajili su impulsi povratka, u ždrijelu bola
bezglasnost s Urala nosila sam kao genij dalekog mjesta,
misli i riječi su se ustručavale od strepnje daha
susprezala se čudotvorna slika, pred Vama sam stajala bez otpora
Danonoćno bdijući borila sam se s treptajima oka,
Kao od znanih gubitaka, krila sam se od grijeha,
u čestici čarobnog kruga, bila sam mala snaga
Omalovažavala sebe da uhvatim svjedoka.
Zakržljala želja sama se preporodila, zasjala je agonija,
u kolanjima krvi i neba, ushićenje, vidljiv plamen
za Vas ljubljene, flota nije bila dostna,
u tišini opažanja, dozvala sam slatkosti života
bdila sam nad Vama s anđelima raja
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar