19.08.2009
http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=6735
18.08.2009
http://www.dubrovacki.hr/clanak/10279/predstavljena-knjiga-odraz-duse
17.08.2009
http://www.click4you.com/split/main?lang=hr&link=2&sublink=10&moreArticle=1249302694525&startPage=1
15.08.2009
http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=18&conID=12648&act=view
13.08.2009
http://www.matis.hr/vijesti.php?id=2550
05.008.2009
http://www.farosweb.hr/news/
04.08.2009
http://www.ika.hr/index.php?photo=prikaz&ID=12056
04.08.2009
http://www.visitsplit.com/?show=15896&pid=44865&m=08
04.08.2009
http://www.matis.hr/vijesti.php?id=2533
03.08.2009
http://web2.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64444/Default.aspx
31.07.2009
http://www.gkmm.hr/
30.07.2009
http://www.solin.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2046&Itemid=394
29.07.2009
http://www.solin.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2026&Itemid=394
29.07.2009
http://www.ika.hr/print_vijest.php?id=114351
29.07.2009
http://www.grad-solin.com/index.php?option=com_content&task=view&id=748&Itemid=1
srijeda, 29. srpnja 2009.
utorak, 3. veljače 2009.
U KORICAMA
Po ceri iznutrice iskre
Tanac pelina, izgratane duše
Vosak se topi, ofendija je grišpe
Poja su se stisla, zbile su se smokve
Let u noći se vere, ubiližija je snove
Belićada Hvara mrtvilo na noge diže
navješćuje spomen čestice
zadnji dav se prijubija,
šćedni lumin osvitlija obraz; otvorija pute
Di se palac diže,
di su išle izronjene suze
di grozdovi vise
Tamo se dah lomio,
bižala je voda iz gustirne.
Uspravija se duh
Riči se užegle
partile su oseke.
Zanimija je očaj, vitar je odanija.
Začeja se život vale.
Na lustrama kaštige
U smočenoj duši okupalo se srce
U čudu radost je vukla noge
Oprašila pokoru i podanike
Po docima karte leže razvučene sture
Na lazu je uzdah zamršene kose
oči sjaje, znoj se lije
Di anđeli zobju pisme
Di gomila viče
Di zapinju riči moje
Bezbolan spokoj išće zaborav i utjehu
Vrelo koje sklapa oči
U njedrima čuva zvijezde
Odsjaj s mora, nečujni zvuci se smiješe
Caklu se istine
Intrade tuste drače izgradile dvorac, razrovale kuk
U moru klobuk i bile vlase,
Note su pasale tila,
pulac su priskočile
O ganač i karike
omrsila se duša
odron zemje otvara korice
šijun je prisika kolina
privrće stranice
Prigorene žunte diže sa balance
Iz sridice odraz duše zveči
škvera strogo zaostaje
nadahnjuje prazne žepe,
misal koči osjećaje
šotobraco drži foje.
Lug gareža gasi oganj
Muka se prosipje.
Hropot libra
uveza se u korice.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
Tanac pelina, izgratane duše
Vosak se topi, ofendija je grišpe
Poja su se stisla, zbile su se smokve
Let u noći se vere, ubiližija je snove
Belićada Hvara mrtvilo na noge diže
navješćuje spomen čestice
zadnji dav se prijubija,
šćedni lumin osvitlija obraz; otvorija pute
Di se palac diže,
di su išle izronjene suze
di grozdovi vise
Tamo se dah lomio,
bižala je voda iz gustirne.
Uspravija se duh
Riči se užegle
partile su oseke.
Zanimija je očaj, vitar je odanija.
Začeja se život vale.
Na lustrama kaštige
U smočenoj duši okupalo se srce
U čudu radost je vukla noge
Oprašila pokoru i podanike
Po docima karte leže razvučene sture
Na lazu je uzdah zamršene kose
oči sjaje, znoj se lije
Di anđeli zobju pisme
Di gomila viče
Di zapinju riči moje
Bezbolan spokoj išće zaborav i utjehu
Vrelo koje sklapa oči
U njedrima čuva zvijezde
Odsjaj s mora, nečujni zvuci se smiješe
Caklu se istine
Intrade tuste drače izgradile dvorac, razrovale kuk
U moru klobuk i bile vlase,
Note su pasale tila,
pulac su priskočile
O ganač i karike
omrsila se duša
odron zemje otvara korice
šijun je prisika kolina
privrće stranice
Prigorene žunte diže sa balance
Iz sridice odraz duše zveči
škvera strogo zaostaje
nadahnjuje prazne žepe,
misal koči osjećaje
šotobraco drži foje.
Lug gareža gasi oganj
Muka se prosipje.
Hropot libra
uveza se u korice.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
U DVA DILA
U zatonu duge obale
bor dršće od strava, spriječava eroziju kopna, broji šijune
i čuva što se sačuvati da,
unakrsni vitrovi okomili se na barku
u vijoru, na dva dila su je raspolovili
na izgaženom žalu
trudni madiri strše
gungula ih sili na svoje uvjete, prazni ambari
nevoji se vesele, išćašena je paluba
konopi su molali
otpravili su sidro, liberali se muke
jarbol je pogibeljno oduzet
neutješna je pokaporta
igla kompasa ne dangubi, kraju se vuče
uzburkano more uzelo je maha
ozdol kurenti gaču, jugo je
Gorljiv vrtlog bisere siše, meso i školjka nestaju
otimanje za vesla traje; ukočenila su se, impjatana
pritišću kosti sinjega mora, cvokotaju vilice
bez takta, bez znaka od pučanstva, kormilo je bez kursa.
Krvavi mjesec pokazuje zube,
manevrima bataljona otvara vatru
bljesne svitlo, dokrajči tamu noći, viru sameje u papar
bez korađa da će bit pronađena
iz oba krila deštrigana čahura
u svojoj žilavosti ugleda brodsku stravu
frontovska neuroza
sklopi joj oči, u zagrljaju izdahnu barka
zubato sunce novoga dana
ugrije zidinu i kosti
istira ribara iz stare kuće, bose noge jubile su stinu
Prezirno odbijan i brijan od vitra
poziv na predaju ne čuje
potan i pun ufanja, dežgraciju je tira, sumju od neznanoga
jidan nije bija, barka ga čeka
u mrklu noć još tetura moren
opipa guču, veže punat, zagrli fameju i kolino
zaišće jubav sužnja života, zaišće spasenje
suzu proguca jedna od brazda
ispod plavog mu oka
ruka poleti na otvorena prsa
duša se zgrije, žuljevi mora nađu mista
tamo do vika počiva barka
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
bor dršće od strava, spriječava eroziju kopna, broji šijune
i čuva što se sačuvati da,
unakrsni vitrovi okomili se na barku
u vijoru, na dva dila su je raspolovili
na izgaženom žalu
trudni madiri strše
gungula ih sili na svoje uvjete, prazni ambari
nevoji se vesele, išćašena je paluba
konopi su molali
otpravili su sidro, liberali se muke
jarbol je pogibeljno oduzet
neutješna je pokaporta
igla kompasa ne dangubi, kraju se vuče
uzburkano more uzelo je maha
ozdol kurenti gaču, jugo je
Gorljiv vrtlog bisere siše, meso i školjka nestaju
otimanje za vesla traje; ukočenila su se, impjatana
pritišću kosti sinjega mora, cvokotaju vilice
bez takta, bez znaka od pučanstva, kormilo je bez kursa.
Krvavi mjesec pokazuje zube,
manevrima bataljona otvara vatru
bljesne svitlo, dokrajči tamu noći, viru sameje u papar
bez korađa da će bit pronađena
iz oba krila deštrigana čahura
u svojoj žilavosti ugleda brodsku stravu
frontovska neuroza
sklopi joj oči, u zagrljaju izdahnu barka
zubato sunce novoga dana
ugrije zidinu i kosti
istira ribara iz stare kuće, bose noge jubile su stinu
Prezirno odbijan i brijan od vitra
poziv na predaju ne čuje
potan i pun ufanja, dežgraciju je tira, sumju od neznanoga
jidan nije bija, barka ga čeka
u mrklu noć još tetura moren
opipa guču, veže punat, zagrli fameju i kolino
zaišće jubav sužnja života, zaišće spasenje
suzu proguca jedna od brazda
ispod plavog mu oka
ruka poleti na otvorena prsa
duša se zgrije, žuljevi mora nađu mista
tamo do vika počiva barka
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
BDILA SAM NAD VAMA S ANĐELIMA
U studenima Arktika, zazivala sam pojačanje s neba
na inju straha zatajili su impulsi povratka, u ždrijelu bola
bezglasnost s Urala nosila sam kao genij dalekog mjesta,
misli i riječi su se ustručavale od strepnje daha
susprezala se čudotvorna slika, pred Vama sam stajala bez otpora
Danonoćno bdijući borila sam se s treptajima oka,
Kao od znanih gubitaka, krila sam se od grijeha,
u čestici čarobnog kruga, bila sam mala snaga
Omalovažavala sebe da uhvatim svjedoka.
Zakržljala želja sama se preporodila, zasjala je agonija,
u kolanjima krvi i neba, ushićenje, vidljiv plamen
za Vas ljubljene, flota nije bila dostna,
u tišini opažanja, dozvala sam slatkosti života
bdila sam nad Vama s anđelima raja
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
na inju straha zatajili su impulsi povratka, u ždrijelu bola
bezglasnost s Urala nosila sam kao genij dalekog mjesta,
misli i riječi su se ustručavale od strepnje daha
susprezala se čudotvorna slika, pred Vama sam stajala bez otpora
Danonoćno bdijući borila sam se s treptajima oka,
Kao od znanih gubitaka, krila sam se od grijeha,
u čestici čarobnog kruga, bila sam mala snaga
Omalovažavala sebe da uhvatim svjedoka.
Zakržljala želja sama se preporodila, zasjala je agonija,
u kolanjima krvi i neba, ushićenje, vidljiv plamen
za Vas ljubljene, flota nije bila dostna,
u tišini opažanja, dozvala sam slatkosti života
bdila sam nad Vama s anđelima raja
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
ponedjeljak, 2. veljače 2009.
DOĐI
pod punistru žudnjo dođi
zakovanu dušu mi obasjaj
zatvorene škure ću otvorit
zablistat će sve u meni
Od postanka na te čekan,
skončaje me misal koja plaši
skonšumajen osjećaje, prognana od istine
izdurat triban tvoje zagrljaje,
uz tebe ću biti jaka, obnovljena
pustit uzdah nevirice
odlipit lica i avizat dvore
u gustrini smežurana svitlost
uspavane čežnje;ušutkat sumnje moran;sebe smirit
da si meni doša, da iz mene ljubav vadiš
otvori me plimi na vrhuncu
razbit nemoj draž trenutka
sve u meni tilo para
iver koji sklada sonet,
paver mora koji gori
nestaje me, ponovo se rađam
u saznanju drobi varku
mora uma da me mola
u savezu zakonika
prerasla smrtnost, ljubav me je snašla.
dok anđeli suze brišu
fatigaju libri i istine, guraju se riči
val radosti s neba stiže, sjedinjujemo duše,
da te glasnost ne odnese, uzdahom te krijepim
u sebi se za te molin, zoven tvoje ime
progovori za me, spoji dila od korađa
Na smine uma i srca, rađaju se pomirenja, tilo te ćuti,
Sjenu anđela mrlja prekriva, odvlači i poziva,
gordost se saginje, raznosi je suza,
vodi me mistu inspiracija; vosak se topi, na sve bande vonja
nađi vezu važnih čimbenika
prerijske trave i kapje mora; uzdignimo malaksalost,
slikom koja je u meni oživljena nemoć.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
zakovanu dušu mi obasjaj
zatvorene škure ću otvorit
zablistat će sve u meni
Od postanka na te čekan,
skončaje me misal koja plaši
skonšumajen osjećaje, prognana od istine
izdurat triban tvoje zagrljaje,
uz tebe ću biti jaka, obnovljena
pustit uzdah nevirice
odlipit lica i avizat dvore
u gustrini smežurana svitlost
uspavane čežnje;ušutkat sumnje moran;sebe smirit
da si meni doša, da iz mene ljubav vadiš
otvori me plimi na vrhuncu
razbit nemoj draž trenutka
sve u meni tilo para
iver koji sklada sonet,
paver mora koji gori
nestaje me, ponovo se rađam
u saznanju drobi varku
mora uma da me mola
u savezu zakonika
prerasla smrtnost, ljubav me je snašla.
dok anđeli suze brišu
fatigaju libri i istine, guraju se riči
val radosti s neba stiže, sjedinjujemo duše,
da te glasnost ne odnese, uzdahom te krijepim
u sebi se za te molin, zoven tvoje ime
progovori za me, spoji dila od korađa
Na smine uma i srca, rađaju se pomirenja, tilo te ćuti,
Sjenu anđela mrlja prekriva, odvlači i poziva,
gordost se saginje, raznosi je suza,
vodi me mistu inspiracija; vosak se topi, na sve bande vonja
nađi vezu važnih čimbenika
prerijske trave i kapje mora; uzdignimo malaksalost,
slikom koja je u meni oživljena nemoć.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
S TOBON
Lipo mi je s tobon biti
što god rečen sve razumiš
draže mi je slušat tebe
boje nego sebe samu falso dizat
inkarat me zaštitija, šjole nosin
puno lakše te razumin
izdurat ću grubo
lipo ću podilit
cilo jutro po kužini, svitlan što je izglancano
sama sebi neću reći
oću da izvučeš to što je u meni
kurijož si prid već znanin zidon
ko da ću te iznenadit
ne znan kako sebe smirit
ne znan kako sebe smanjit
nemaš ni Ti odgovora
za opjevani kamen sivi
Ma zašto me stina muči
koje boje ja to vidin
živi prizor nikad isti
pod pasicon odvija se
U što gledan?
život stine mene drobi jer virujen što ne vidin
mlinski kamen oko vrata ni sebi ni stini ne priznajen
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
što god rečen sve razumiš
draže mi je slušat tebe
boje nego sebe samu falso dizat
inkarat me zaštitija, šjole nosin
puno lakše te razumin
izdurat ću grubo
lipo ću podilit
cilo jutro po kužini, svitlan što je izglancano
sama sebi neću reći
oću da izvučeš to što je u meni
kurijož si prid već znanin zidon
ko da ću te iznenadit
ne znan kako sebe smirit
ne znan kako sebe smanjit
nemaš ni Ti odgovora
za opjevani kamen sivi
Ma zašto me stina muči
koje boje ja to vidin
živi prizor nikad isti
pod pasicon odvija se
U što gledan?
život stine mene drobi jer virujen što ne vidin
mlinski kamen oko vrata ni sebi ni stini ne priznajen
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
28.10.2008.
Očima sam rasplitala grane
tankovite odvajala pijevom
da ne zapne plod masline
kotrljanjem da se dlanu vrati
Tiho sam ih dozivala
primile su se za ruke
istaknuo se hod lutanja
skrasile su se na gomili nježno prisiljene
Priljubljene, budile su daha
zahvaćene osmijesima po miri
masline su mir skrojile
na rukama mojim, htjele su vjekovat
Počivala sam na šaptajima
Iz mog dlana na trenutak
toplina se na sjaj slila
dijelili smo strašan dodir
ljepota je prolazila,
Na prste je java stala
ko da nije bila moja
maslina je zemlji pala
tik do stabla iz kojeg je nikla.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
tankovite odvajala pijevom
da ne zapne plod masline
kotrljanjem da se dlanu vrati
Tiho sam ih dozivala
primile su se za ruke
istaknuo se hod lutanja
skrasile su se na gomili nježno prisiljene
Priljubljene, budile su daha
zahvaćene osmijesima po miri
masline su mir skrojile
na rukama mojim, htjele su vjekovat
Počivala sam na šaptajima
Iz mog dlana na trenutak
toplina se na sjaj slila
dijelili smo strašan dodir
ljepota je prolazila,
Na prste je java stala
ko da nije bila moja
maslina je zemlji pala
tik do stabla iz kojeg je nikla.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
PISMO MOJA
Pismo moja puno riči imaš
za važnosti koje mi ne preme
kada tići polete sa grane
nađi bajne i obične,
neka zvone; iz dišpeta tiraju oblake
ogledaj se u radosti tuge,
iznikni laka, otvaram ti vrata
Sve krasote more ziba
minule je vjetar rastrgao,
o pleter se uvatila duša,
trpljenje je tvoja vila
U stankama fibre, kurenti novi
vatromet kaplje, gromada svirke
želje su skončale čežnje,
otvrdnula je sol, otparala se krasta
pismo moja budi stalnost sužnja,
tek tvoja sam pratnja, osama u mnoštvu,
u spokoju kuntentna.
Trnje što na vratu sidi, to su perle mojih htijenja,
iz dišpeta riči nađi - uresi se darovima mora
šaptaji se sa kušina čuju
poruke se diče, šušur u stađunu
nemarna stina u kadifi cvili
vinuta jubav bliži visine,
ruke juga je dižu, nadimaju plimu
u ričima dana sriču se slova,
stijenje diše pobudama klanca
bistri misli, iz šćige mora vijori planina
bujice kriju zapečaćene noći
trnci su se rastrkali tilon
jubila san sol sa kože
deštrigani uzdisaji bonaca u osvitu.
Zadojena korjenon masline
iskala si zaborav, zatajala odlaske da se ne ponoviš
milovanja što u srcu žive izvadi iz škrapanja kiše,
površinu žile su osušile, strasti se znoje,
poredana slova ne traži vanka mene
zagonetne oči sjede, običnost tišine
dušu kripe, konopima drže žunte,
Pisma je rastegla krila, kaletu obavila
mizerija broji punte, vazela je mire
Ne boj se;na svjetlucavon moru.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
za važnosti koje mi ne preme
kada tići polete sa grane
nađi bajne i obične,
neka zvone; iz dišpeta tiraju oblake
ogledaj se u radosti tuge,
iznikni laka, otvaram ti vrata
Sve krasote more ziba
minule je vjetar rastrgao,
o pleter se uvatila duša,
trpljenje je tvoja vila
U stankama fibre, kurenti novi
vatromet kaplje, gromada svirke
želje su skončale čežnje,
otvrdnula je sol, otparala se krasta
pismo moja budi stalnost sužnja,
tek tvoja sam pratnja, osama u mnoštvu,
u spokoju kuntentna.
Trnje što na vratu sidi, to su perle mojih htijenja,
iz dišpeta riči nađi - uresi se darovima mora
šaptaji se sa kušina čuju
poruke se diče, šušur u stađunu
nemarna stina u kadifi cvili
vinuta jubav bliži visine,
ruke juga je dižu, nadimaju plimu
u ričima dana sriču se slova,
stijenje diše pobudama klanca
bistri misli, iz šćige mora vijori planina
bujice kriju zapečaćene noći
trnci su se rastrkali tilon
jubila san sol sa kože
deštrigani uzdisaji bonaca u osvitu.
Zadojena korjenon masline
iskala si zaborav, zatajala odlaske da se ne ponoviš
milovanja što u srcu žive izvadi iz škrapanja kiše,
površinu žile su osušile, strasti se znoje,
poredana slova ne traži vanka mene
zagonetne oči sjede, običnost tišine
dušu kripe, konopima drže žunte,
Pisma je rastegla krila, kaletu obavila
mizerija broji punte, vazela je mire
Ne boj se;na svjetlucavon moru.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
Pretplati se na:
Komentari (Atom)
