Očima sam rasplitala grane
tankovite odvajala pijevom
da ne zapne plod masline
kotrljanjem da se dlanu vrati
Tiho sam ih dozivala
primile su se za ruke
istaknuo se hod lutanja
skrasile su se na gomili nježno prisiljene
Priljubljene, budile su daha
zahvaćene osmijesima po miri
masline su mir skrojile
na rukama mojim, htjele su vjekovat
Počivala sam na šaptajima
Iz mog dlana na trenutak
toplina se na sjaj slila
dijelili smo strašan dodir
ljepota je prolazila,
Na prste je java stala
ko da nije bila moja
maslina je zemlji pala
tik do stabla iz kojeg je nikla.
Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar