16.09.2010

http://www.matis.hr/vijesti.php?id=3404

23.08.2010

Solinksa Kronika
Kolovoz 2010
Stranice 6 & 7
http://www.domkulture-zvonimir-solin.hr/

linkovi

19.08.2009
http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=6735

18.08.2009
http://www.dubrovacki.hr/clanak/10279/predstavljena-knjiga-odraz-duse

17.08.2009
http://www.click4you.com/split/main?lang=hr&link=2&sublink=10&moreArticle=1249302694525&startPage=1

15.08.2009
http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=18&conID=12648&act=view

13.08.2009
http://www.matis.hr/vijesti.php?id=2550

05.008.2009
http://www.farosweb.hr/news/

04.08.2009
http://www.ika.hr/index.php?photo=prikaz&ID=12056

04.08.2009
http://www.visitsplit.com/?show=15896&pid=44865&m=08

04.08.2009
http://www.matis.hr/vijesti.php?id=2533

03.08.2009
http://web2.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64444/Default.aspx

31.07.2009
http://www.gkmm.hr/

30.07.2009
http://www.solin.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2046&Itemid=394

29.07.2009
http://www.solin.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2026&Itemid=394

29.07.2009
http://www.ika.hr/print_vijest.php?id=114351

29.07.2009
http://www.grad-solin.com/index.php?option=com_content&task=view&id=748&Itemid=1

U KORICAMA

Po ceri iznutrice iskre
Tanac pelina, izgratane duše
Vosak se topi, ofendija je grišpe
Poja su se stisla, zbile su se smokve
Let u noći se vere, ubiližija je snove
Belićada Hvara mrtvilo na noge diže
navješćuje spomen čestice
zadnji dav se prijubija,
šćedni lumin osvitlija obraz; otvorija pute
Di se palac diže,
di su išle izronjene suze
di grozdovi vise
Tamo se dah lomio,
bižala je voda iz gustirne.
Uspravija se duh
Riči se užegle
partile su oseke.

Zanimija je očaj, vitar je odanija.

Začeja se život vale.
Na lustrama kaštige
U smočenoj duši okupalo se srce
U čudu radost je vukla noge
Oprašila pokoru i podanike
Po docima karte leže razvučene sture
Na lazu je uzdah zamršene kose
oči sjaje, znoj se lije
Di anđeli zobju pisme
Di gomila viče
Di zapinju riči moje
Bezbolan spokoj išće zaborav i utjehu

Vrelo koje sklapa oči
U njedrima čuva zvijezde
Odsjaj s mora, nečujni zvuci se smiješe
Caklu se istine
Intrade tuste drače izgradile dvorac, razrovale kuk
U moru klobuk i bile vlase,
Note su pasale tila,
pulac su priskočile

O ganač i karike
omrsila se duša
odron zemje otvara korice
šijun je prisika kolina
privrće stranice
Prigorene žunte diže sa balance
Iz sridice odraz duše zveči
škvera strogo zaostaje
nadahnjuje prazne žepe,
misal koči osjećaje
šotobraco drži foje.
Lug gareža gasi oganj
Muka se prosipje.
Hropot libra
uveza se u korice.

Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009

U DVA DILA

U zatonu duge obale
bor dršće od strava, spriječava eroziju kopna, broji šijune
i čuva što se sačuvati da,
unakrsni vitrovi okomili se na barku
u vijoru, na dva dila su je raspolovili
na izgaženom žalu
trudni madiri strše
gungula ih sili na svoje uvjete, prazni ambari
nevoji se vesele, išćašena je paluba
konopi su molali
otpravili su sidro, liberali se muke
jarbol je pogibeljno oduzet
neutješna je pokaporta
igla kompasa ne dangubi, kraju se vuče
uzburkano more uzelo je maha
ozdol kurenti gaču, jugo je

Gorljiv vrtlog bisere siše, meso i školjka nestaju
otimanje za vesla traje; ukočenila su se, impjatana
pritišću kosti sinjega mora, cvokotaju vilice
bez takta, bez znaka od pučanstva, kormilo je bez kursa.
Krvavi mjesec pokazuje zube,
manevrima bataljona otvara vatru
bljesne svitlo, dokrajči tamu noći, viru sameje u papar
bez korađa da će bit pronađena
iz oba krila deštrigana čahura
u svojoj žilavosti ugleda brodsku stravu
frontovska neuroza
sklopi joj oči, u zagrljaju izdahnu barka
zubato sunce novoga dana
ugrije zidinu i kosti
istira ribara iz stare kuće, bose noge jubile su stinu

Prezirno odbijan i brijan od vitra
poziv na predaju ne čuje
potan i pun ufanja, dežgraciju je tira, sumju od neznanoga
jidan nije bija, barka ga čeka
u mrklu noć još tetura moren
opipa guču, veže punat, zagrli fameju i kolino
zaišće jubav sužnja života, zaišće spasenje
suzu proguca jedna od brazda
ispod plavog mu oka
ruka poleti na otvorena prsa
duša se zgrije, žuljevi mora nađu mista
tamo do vika počiva barka

Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009

BDILA SAM NAD VAMA S ANĐELIMA

U studenima Arktika, zazivala sam pojačanje s neba
na inju straha zatajili su impulsi povratka, u ždrijelu bola
bezglasnost s Urala nosila sam kao genij dalekog mjesta,
misli i riječi su se ustručavale od strepnje daha
susprezala se čudotvorna slika, pred Vama sam stajala bez otpora
Danonoćno bdijući borila sam se s treptajima oka,
Kao od znanih gubitaka, krila sam se od grijeha,
u čestici čarobnog kruga, bila sam mala snaga
Omalovažavala sebe da uhvatim svjedoka.
Zakržljala želja sama se preporodila, zasjala je agonija,
u kolanjima krvi i neba, ushićenje, vidljiv plamen
za Vas ljubljene, flota nije bila dostna,
u tišini opažanja, dozvala sam slatkosti života
bdila sam nad Vama s anđelima raja

Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009

DOĐI

pod punistru žudnjo dođi
zakovanu dušu mi obasjaj
zatvorene škure ću otvorit
zablistat će sve u meni
Od postanka na te čekan,
skončaje me misal koja plaši
skonšumajen osjećaje, prognana od istine
izdurat triban tvoje zagrljaje,
uz tebe ću biti jaka, obnovljena
pustit uzdah nevirice
odlipit lica i avizat dvore
u gustrini smežurana svitlost
uspavane čežnje;ušutkat sumnje moran;sebe smirit
da si meni doša, da iz mene ljubav vadiš
otvori me plimi na vrhuncu
razbit nemoj draž trenutka
sve u meni tilo para
iver koji sklada sonet,
paver mora koji gori
nestaje me, ponovo se rađam
u saznanju drobi varku
mora uma da me mola
u savezu zakonika
prerasla smrtnost, ljubav me je snašla.
dok anđeli suze brišu
fatigaju libri i istine, guraju se riči
val radosti s neba stiže, sjedinjujemo duše,
da te glasnost ne odnese, uzdahom te krijepim
u sebi se za te molin, zoven tvoje ime
progovori za me, spoji dila od korađa
Na smine uma i srca, rađaju se pomirenja, tilo te ćuti,
Sjenu anđela mrlja prekriva, odvlači i poziva,
gordost se saginje, raznosi je suza,
vodi me mistu inspiracija; vosak se topi, na sve bande vonja
nađi vezu važnih čimbenika
prerijske trave i kapje mora; uzdignimo malaksalost,
slikom koja je u meni oživljena nemoć.

Marija Franičević-Jeličić
Odraz Duše ©2009